Filmovi
29. 01. 2010
YC kritika: Paranormal activity
FIlm koji najviše podseća na kvalitetniju epizodu nekih od mnoštva reality programa...
Glavni akteri su Katie i Micah, a tako se zovu i glumci u stvarnom životu, što doprinosi opštem utisku da se radnja stvarno desila. Njih dvoje useljavaju se u novu kuću u kojoj se odigravaju čudne stvari dok spavaju. Rešeni da se igraju detektiva, kupuju kameru da bi zabeležil šta se sve dešava. Kameru najviše koristi Micah, tako da dve trećine filma vidimo iz njegove vizure. Reditelj vas bukvalno tera da na trenutke postanete oni sami. Naravno, svi najviše čekamo da se ugase svetla u spavaćoj sobi i postanemo voajeri, iščekujući da vidimo šta to proganja naše junake. Ali, ne očekujte previše. Rešenja koja nam nameće reditelj tokom celog filma, ponekad izgledaju neuverljivo i usiljeno, pogotovo sam kraj. Za pomamu za ovim filmom najviše je odgovoran trejler, u kome gledate publiku koja skače sa svojih sedišta vidno uplašena. Dosta ljudi ode na predstavu s prezrivim stavom uz komentar: hajde da vidim da li je stvarno tako strašno.
Ja spadam u onaj deo publike koji se iskreno nada da će me konačno nešto uplašiti i da će me proći jeza, jer su filmovi odavno prestali da imaju takav efekat. Ali, to nikako da se desi. Paranormalna aktivnost neisporučuje obećano, osim u poslednjih desetak minuta. Dok gledate, podsetićete se na Poltergeist (1982), Isterivača đavola (1973) i mnoge druge; nažalost, toga ima samo u tragovima. Veliki plus jeste to što se vratio u vreme Hautinga (1963), kada nisu postojali kompjuterski efekti, a igranje svetlom i zvukom bilo je dovoljno da skočite kao mačak Silvester i kandžama se uhvatite za plafon.
Nenad BEKVALAC

