Sport
Mića VUJIČIĆ
Intervju
Nina Micić: Daska koja život znači
Mlada snowboarderka Nina Micić, koja je četiri puta osvajala pionirska prvenstva, govori za zimski „Yellow cab" o tome kako je otkrila svoj omiljeni sport još u petoj godini i objašnjava zašto se prelomi i iščašenja brzo zaboravljaju
Yellow Cab: Kako ste počeli da se bavite snowboardom?
Nina Micić: „Krivac" za početak mog bavljenja snowboardom je moj otac. On je 1996. godine doneo iz Minhena snowboard na Kopaonik. Već posle nekoliko dana išla sam po planini i pričala kako ću se takmičiti u tom sportu, iako se tada malo ljudi njime bavilo. Tih dana, na Kopaoniku, svega njih desetak.
YC: Kako izgledaju vaši treninzi?
NM: Najviše vremena, zbog treninga, provodim u Austriji i Sloveniji, jer treniram sa slovenačkom reprezentacijom. Sada sam senior i učestvujem u najvišem rangu takmičenja koje postoji - u Svetskom kupu.
YC: Koje osobine mora da poseduje dobar snowboarder?
NM: Mislim da su, kao i u svim drugim sportovima, najbitniji volja i upornost. Isto tako, mislim da kad govorimo o zimskim sportovima, gde su uslovi „nehumani", sve to zaista morate da volite više od svega, jer su temperature skoro uvek u minusu. Ja sam od prvog dana zaljubljena u ovaj sport i svaki put se trudim da stvari gledam samo s pozitivne strane.
NM: Na prvi pogled, snowboard možda izgleda komplikovano, ali iz ličnog iskustva, s obzirom na to da sam dosta ljudi naučila da voze, mogu da kažem da se skoro devedeset odsto njih već prvog dana oduševi i da od tada živi za tih deset dana koje će provesti na snegu.
YC: Ko su svetski šampioni? Da li ste imali neke uzore?
NM: Dominantni su Austrijanci, Švajcarci... naravno, alpske zemlje. Nikada nisam imala uzore u snowboardu, ali sam se divila nekim takmičarima iz drugih sportova. Najviše atletičarki Marion Jones, koja je, nažalost, imala veliku aferu zbog dopinga, ali mislim da je ona svakako veliki šampion.
YC: Snowboard nije bezopasan?
NM: Sport je zaista rizičan, bez obzira na to koliko se dugo njime bavite. Minimalna nepažnja dovoljna je za ozbiljnu povredu. Ja sam ih imala poprilično. Nekoliko potresa mozga, iščašenja, najrazličitijih preloma. Ipak, kada se prisetim zadovoljstva koje osećam ujutro, kada krenem na trening, sve drugo postaje nebitno.

